„Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.“ (Eleanor Roosevelt)

Korisnice internata „Petar Barbarić“ u Travniku, Patricija Zlatunić i Mihaela Mađar, u pratnji odgajateljice s. Ljubice Stjepanović, provele vikend, 20.-22. listopada 2023., u Ustanovi za prihvat i odgoj djece „Mala škola“ u Varešu, a koju vode Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije. Što je to „Mala škola“?

Ustanova „Mala škola“ je prihvatna zajednica za djecu s teškim osobnim i obiteljskim situacijama smještena u središtu Vareša, gradića 46 km sjeverno od Sarajeva. Primarni cilj je prihvatiti dijete takvo kakvo jest čineći sve što je moguće kako bi se osjećalo kao u vlastitom domu te ga putem individualnog odgojnog programa postupno voditi do njegove potpune samostalnosti. Otvorena je sedam dana u tjednu tijekom cijele godine i prihvaća djecu na stalni boravak. Kapacitet ustanove je 32 djece u dobi 0-18 godina… .“ (www.malaskola.org)

Patricija i Mihaela imale su priliku upoznati djecu (trenutno njih 21) te s njima kao i sa sestrama zajednice provesti vrijeme rada, reda, molitve kao i drugih sadržaja koji su bili na programu toga vikenda.

Zanimljivo iskustvo je bilo i mogućnost sudjelovanja na satima muzikoterapije. Petkom i subotom, kako govore sestre, „Mala škola“ ori od bubnjanja maloškolaca i druge djece iz Vareša i okolice, a od ove godine i odraslih. „Kroz bubnjeve, koji se koriste u ovoj aktivnosti djeca progovaraju ono što ne mogu reći riječima. Muzikoterapija potiče razvoj motoričkih sposobnosti kod djece, u današnjem digitalnom svijetu pridonosi socijalizaciji djece, promiče emocionalne, kognitivne, socijalne i fizičke integracije pojedinca, uči djecu izražavati se gestama i mimikom, opušta ih i stvara pozitivno okruženje potičući kreativnost.“ (www.malaskola.org) Upravo sve ovo doživjele su internistice.

Djeca iz Ustanove bila su svojim gošćama vodiči kroz Vareš kao i prelijepu župnu crkvu „Sv. Mihovila“ te najstariju drvenu crkvicu u Bosni i Hercegovini koja je izgrađena u XVI. stoljeću. Zbog raznih političkih previranja kroz svoju višestoljetnu povijest crkvica, također sv. Mihovila, pretrpjela je više puta devastaciju i požare, ali je uvijek iznova bila obnovljena.  

U nedjelju popodne, u zahvalnosti za gostoprimstvo s. Ljubica, Patricija i Mihaela, oprostile su se od djece i sestara te uputile u Sarajevo u kratku šetnju centrom gradom.

Doživljaj pretočen u kratki esej:

„Vareš… grad s puno zlata. Prolazeći tihim ulicama gdje ljudi ostadoše zarobljeni problemima, tužnih lica, ugledah zgradu koja svijetli više no i jedna lampa u mrklom mraku. Zgrada okružena debelim zidovima, nemalim poteškoćama, glasnim smijehom i neizmjernom ljubavlju. Ovo je priča o „Maloj školi“, školi koja je sve samo ne mala. Škola u kojoj su utkani najljepši trenutci svakog čovjeka, gdje bi svako dijete trebalo majčinsku ljubav, ljubav s kojom se pobjeđuju najteži trenutci. Škola nastade iz potrebe „malog čovjeka“, da osjeti majčinsku ljubav, bez glavnog lika… majke. Priču postaviše redovnice – časne sestre franjevke, majke u ovoj priči, učiteljice dobrote… .“

Patricija Zlatunić IV. b. i Mihaela Mađar II. b. gimnazije

Broj pregleda: 756