Mladi iz Internata „Petar Brabarić“ u Vukovaru

U nedjelju 20. studenog 2022. mladi iz Interna „Petar Barbarić“ posjetili su Vukovar u prigodi 31. obljetnice pada ovoga Grada Heroja, simbola stradanja u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Skupini internista pridružili su se i dvojica srednjoškolaca iz Jajca.

Putovanje je započelo u ranim jutarnjim satima od Travnika preko Jajca. Iako je putovanje bilo praćeno blagoslovnom kišom, Marija, Ivana, Mihaela, Sara, Filip, Marin i Ivan te voditeljica s. Ljubica u hodočasničkom i ugodnom raspoloženju stigli su oko 10:00 sati u Vukovar.

Prvo odredište bio je Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar koji predstavlja središnju točku svih aktivnosti, lokaliteta i organizacija povezanih sa sjećanjima na tragediju Vukovara.

Spomen dom Ovčara čuva sjećanja na ranjenike i civile odvedene iz vukovarske bolnice, zatvorene i mučene u bivšem poljoprivrednom hangaru, a potom pogubljene i zakopane. U spomen-domu se nalaze fotografije i imena osoba koje su ondje provele svoje posljednje sate života, kao i njihovi osobni predmeti pronađeni u grobnicama ili donirani od obitelji.

Na putu prema Ovčari bio je 15. Mimohod „Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga“ u organizaciji Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, a kojeg smo zbog regulacije prometa i mi pratili jedno vrijeme.

Nakon razgleda Spomen doma i molitve za sve stradale, uputili smo se prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Ovo groblje je najveća masovna grobnica u Hrvatskoj, a i u Europi nakon Drugog svjetskog rata, koja se nalazi na istočnom prilazu Vukovara. Na groblju je ekshumirano 938 tijela i na tom je mjestu postavljeno 938 bijelih križeva, a u središnjem dijelu je postavljen spomenik, visok četiri metra, a u sredini je ‘zračni križ’ i vječni plamen. Prebirući mislima o strahotama rata, ali i u zahvalnosti za žrtve onih koji su dali svoje živote braneći najdraže i najsvetije, za sve njih pomolili smo se na grobu generala Blage Zadre.

Jedan od poznatijih simbola stradanja grada i njegovih stanovnika jest Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro” Vukovar, poznata i kao Vukovarska bolnica, koju smo također posjetili. U sklopu bolnice nalazi se stalna muzejska izložba ‘Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.’ U dvorištu bolnice postavljen je i ‘Spomen križ – Da se ne zaboravi’. Ispred bolnice nalazi se spomenik ‘Ruža hrvatska’ u čast trudnici Ružici Markobašić i njezinom nerođenom sinu Antunu ubijenima na Ovčari. Na pročelju bolnice postavljena je i spomena-ploča dr. Juraju Njavri, po kojemu je bolnica odlukom Vlade Republike Hrvatske i preimenovana. Također, postavljena je i ploča Ulice Vesne Bosanac.

Tijekom opsade Vukovara vukovarska je bolnica bila pod stalnom neprijateljskom vatrom, unatoč velikom crvenom križu koji je, postavljen na krov bolnice, signalizirao neprijateljskom zrakoplovstvu da je riječ o mjestu zaštićenom Ženevskim konvencijama. Unatoč tomu, tijekom tromjesečne opsade grada na krug bolnice svakodnevno su padali projektili. Medicinsko osoblje i pacijenti premješteni su u podrum bolnice gdje su liječnici radili u neadekvatnim uvjetima i bez potrebne medicinske opreme.

Danas u podrumu bolnice posjetitelji mogu vidjeti multimedijsku prezentaciju o bolnici tijekom opsade Vukovara i vjernu rekonstrukciju podruma tijekom opsade grada.

U crkvi sv. Filipa i Jakova, zajedno sa sudionicima 15. Mimohoda „Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga“, sudjelovali smo na svetom misnom slavlju za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata – žrtve masovne grobnice Ovčara.

Na kraju našeg putovanja bila je posjeta ‘Nijemom svjedoku Vukovara’ – Vukovarski vodotoranj. Uspravan i ponosit unatoč ranama i svemu proživljenom vodotoranj čuva sjećanja na hrabre ljude i ratnu prošlost Grada Heroja, da se prošlost nikad ne zaboravi i nikad više ne ponovi… . Simbol je tromjesečne opsade grada, simbol je otpora i hrabrosti hrvatskih branitelja, nijemi svjedok najokrutnijeg razaranja, patnje i stradanja u Domovinskom ratu. Zbog svoje impozantnosti i visine (50 metara), ali i hrvatske zastave koja se na njegovu vrhu prkoseći vijorila svakog jutra iznova cijelo vrijeme opsade, vodotoranj je bio najčešća meta neprijateljskih projektila. Gađali su ga sa svih strana. Zadobio je 640 izravnih pogodaka no odbio se srušiti i pun ratnih rana onako prkosno uspravan kao da je između eksplozija svakog dana iznova poručivao – dok ja stojim, ni Grad neće pasti… .

Za idejno rješenje memorijala “Vodotornja koji se odbio srušiti”, tvrtka Radionica arhitekture iz Zagreba osvojila je prvu nagradu. “Uspravljen i pun rana izgledao je kao hrast čije su deblo izudarale munje, a grane lomio vjetar. U nekim drugim krajevima ljudi se poistovjećuju s bambusom. Orkanski vjetar ga povija, ali kad utihne, bambus se uspravi i mirno živi dalje. Ali mi nismo iz tih krajeva i ne namjeravamo se promijeniti. Naš znak je ovaj hrast, na ovoj našoj zemlji, prkosan i nesavitljiv. Naš znak je ovaj izranjavani Vodotoranj”, napisali su autori nagrađenog rješenja.

Rupe od projektila nisu sanirane, vidljive su iza staklenih stijena, kao trajni spomen na razaranja. Objekt Vodotornja sadrži memorijalne stube, memorijalnu sobu i vidikovac. Dana 10. ožujka 2021. godine Vodotoranj je službeno postao članom Međunarodnog saveza velikih tornjeva

Posjetivši važnija obilježja stradanja Grada Heroja, i mi smo bili ‘nijemi svjedoci’ strahota i stradanja ovoga, i svakog drugog rata, te sveg njegova besmisla. Nama također opomena, ali i poticaj da ljubavlju izgrađujemo što se mržnjom razori, da uvijek i svugdje budemo graditelji mira i dobrote.

Uz pauze za odmor, obogaćeni iskustvom i novim spoznajama, oko ponoći sretno smo se vratili u Travnik. Zahvalni smo vodstvu Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku što su nam omogućili odlazak i osigurali prijevoz za posjet Vukovaru. Veliko hvala!

Tekst i fotografije priredile: Marija Ćorić i Mihaela Mađar

Broj pregleda: 389

Pročitaj više

SUSTAV KATOLIČKIH ŠKOLA ZA EUROPU

Naša škola je jedna od gimnazija u Bosni i Hercegovini koje se nalaze u Sustavu Katoličkih školskih centara – Škola za Europu.