Petkom iz povijesti 21.5.2021. (Uređuje Marija Marić)

Otac Tomo Lempl na poseban je način obilježio svoj boravak u Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku. Bio je teolog i znanstvenik, a predano radeći pisao je i za bogoslovne časopise u Njemačkoj. Najznačajnije njegovo djelo, a u vremenu objavljivanja najznačajnija studija o predmetu pobožnosti Srca Isusova, nastala je u Travniku. Otac Lempl knjigu je napisao na njemačkom jeziku, a tiskana je poslije njegove smrti. Naziv djela je: Das Herz Jesu. Eine Studie uber die verschiedenen Bedeutungen der Wortes “Herz” und uber den Gegenstand der kirchlichen Herz-Jesu-Andacht. Thomas Lempl S. I. Brixen, “Tyrolia”, 1909.

 

O. Tomo Lempl D. I.

(1836. – 1908.; u Travniku 1885. – 1901.)

(Josip Badalić D. I.)

Habent sua fata libelli.

Terentianus Maurus

    „Gdje je sad o. Lampl, moj bivši kateheta u Mariboru?“ upita neki gospodin jednog Isusovca. „Mislite o. Lempl? On je u Travniku i nadalje predaje vjeronauk.“ „Lempl se on zove? Ta mi smo ga đaci zvali uvijek samo Lampl, i ja sam, eto, dosad bio čvrsto uvjeren, da mu je Lampl ime. Valjda su ga tako nazivali radi njegove blage i nježne ćudi.“ (Lampl = janješce).

    Šesnaest je godina dobri i skromni Otac uz veliku glavobolju proboravio u Travniku. Zadnjih je godina bio poglavar u Ljubljani i pučki misionar po svojoj domovini Sloveniji, a umro je sasvim iznemogao u Sv. Andriji (20. IV. 1908.)

(…)

    Oko 70-tih godina prošlog stoljeća[1] vodila se živa učena polemika, što je zapravo predmet pobožnosti k Presv. Srcu. I o. Lempl, osobito u Travniku, proučavao to pitanje oko 20 godina. U svom proučavanju udari novim putem i dođe do novog rezultata. Znanstveno i oštroumno je istraživao, što znači riječ „srce“ u sv. Pismu, kod starih klasika, sredovječnih teologa i u novijoj literaturi, te je na tom osnovao svoje tumačenje. Ustvrdio je, da riječ „srce“ ne znači samo tjelesni organ, nego u pravom (a ne tropičnom), ali proširenom značenju: svu duševnu i organsku nutrinu čovjeka t. j. njegove spoznajne moći, razum i misli, razbor, moći težnje, volju, čuvstva, ljubav, čitav nutarnji i etički njegov život. Predmet pobožnosti k Presv. Srcu Isusovu jest prema tome „sav duševni život Spasiteljev… a napose njegova vječna ljubav prema ljudima i muka, koju je iz te ljubavi podnio.“ Napisao je o tom i knjigu na njemačkom jeziku. No djelu mu propane na cenzuri Reda. Ali odano je podnosio taj križ. On ga preradi i pošalje opet provincijalu. Providnost je još uvijek tražila žrtvu. Oko 1894. g. reče on jednom magistru (Zabeu) s bolnim, ali predanim smiješkom: „Evo mi djelo po drugi put propade.“ Kasnije se saznalo, da cenzori nisu propustili djela, jer su se bojali, da će se opet dići stara polemika, koja bi pobožnosti bila više na štetu nego na korist. O. Lempl ne klonu ni sada duhom, tako je bio uvjeren o istinitosti svoje tvrdnje. Poslao je o. generalu (Anderledyju) izvatke iz djela. No knjige nije vidio štampane.

    Iza njegove smrti našu rukopis i pošalju ga glasovitom o. Noldinu. On ne znajući, da je djelo već dvaput propalo, dade ga opet u cenzru, gdje bi odobreno i naskoro tiskano.

(…)

    I sama njemačka kritika prizna, da je to epohalno djelo, jer je nakon 200 g. nejasno i prijeporno pitanje o predmetu pobožnosti knjigom o. Lempla konačno riješeno. Tog se tumačenja drže i danas najznamenitiji pisci o Srcu Isusovu.

Ta je knjiga jedan od najvećih triumfa travničke kuće, gdje je nikla i bila napisana, a na slavu i čast Božanskome Srcu.


[1] Misli se na 19. stoljeće

Broj pregleda: 5560

Pročitaj više

SUSTAV KATOLIČKIH ŠKOLA ZA EUROPU

Naša škola je jedna od gimnazija u Bosni i Hercegovini koje se nalaze u Sustavu Katoličkih školskih centara – Škola za Europu.