Erich von Brandis

Ovim transkriptom završavamo prisjećanje na oca Ericha von Brandisa. Za kraj iznosimo crtice iz njegovog redovničkog života i posljednjih godina. Ovu godinu obilježavamo kao Brandisovu godinu, pokušavajući na taj način odati počast duhovnom i prosvjetiteljskom djelovanju ovog Isusovca.

6. Redovnik i svećenik

Neka drugi hvale o. Brandisa kao čovjeka plemenita značaja, kao člana odlične porodice, kao prirodoslovca na glasu – prava je njegova veličina ipak kud i kamo više u tom, što je bio uzoran redovnik i požrtvovan svećenik. „Pater Brandis – virtute grandis“, lijepo reče o Kopatin. Da je tomu tako, već je to dosada sve jasnije izbijalo iz njegova života.

(…)

Bog različito dijeli svoje darove. O. Brandis je činio, što je mogao i nije se nimalo štedio. Napose je sarađivao kroz tolike godine kod najznamenitijeg apostolskog djela, kod odgoja mladeži. Koji put bi propovijedao vojnicima njemački i madžarski. No najpožrtvovanijim se pokazivao o. Brandis u dijeljenju s a k r a m e n t a  p o k o r e. U nedjelje i blagdane prvi bi ujutro ulazio u ispovijedaonicu, a zadnji izlazio. Ustrajao bi od jutra do podne, kadikad i dulje, pa i do osam punih sati bez prekida. I u radne dane, kad je samo bio kod kuće, svaki bi se put na prvi poziv odmah spremno odazvao, te iz svojeg kabineta u II. katu pohrlio u crkvu. U petak, koji je tada bio pazarni dan, i u druge dane, kad je bila veća navala pokornika, ne bi išao na svoje naučne ekskurzije, već bi ostao kod kuće, da ispovijeda. Mnogi su napose tražili, da im dođe „onaj starac“, pogotovu kad se u travničkoj okolici raširio čudan glas: tko se u o. Brandisa ispovijeda, dobije uz odrešenje još ne znam kakav „oprost“. – „Kad bi već sve pokornike namirio, odmah ne bi ostavljao ispovijedaonice, već bi još neko vrijeme čekao kao lovac ptičar, ne će li još koja duša u njegovu mrežu.“

(…)

    Zaista je o. Brandis kao svet redovnik i gorljiv svećenik divno ostvario svoje geslo:“ Rad nek mi bude žrtva, život – patnja, smrt pako ljubav.“ („Arbeiten mein Opfer, Leiden mein Leben, Lieben mein Tod.“)

7. Posljednje godine i smrt

    Pod svoje staračke godine doživio je o. Brandis za samih jedanaest godina pet rijetkih jubileja, a njegova su redovnička braća i mnogi znanci svaku takovu priliku upotrijebili, da mu iskažu svoje štovanje i ljubav. 29. stud. 1905. proslavi tiho i skromno u krugu svoje braće zlatni redovnički jubilej. – 6. siječnja 1912. navršilo se 30 god., što je kao prvi Isusovac došao u Travnik za osnutak sjemeništa i gimnazije.

(…)

    Najzad dne 29. stud. 1915. proslavi svoj dijamantni, 60-godišnji jubilej redovništva. Uz ostale počasti prirediše mu skolastici gimnazijalci, njih osam, lijepu akademiju. Na koncu ustane slabi 81- godišnji starac, te tronutog glasa i suznih očiju zahvali Bogu za neprocjenjivu milost redovničkog zvanja. Usred ratnog meteža, usred glada i nevolje potaknu sve na neograničeno pouzdanje u Božji Promisao. Svoju mladu braću osokoli, da junački ustraju u sv. zvanju.)

(…)

    Nadošla i z a d n j a  g o d i n a. „Kao svijeća dogorijevaše mu žiće“, kao voštanica na oltaru. Još se nekako držao na nogama, kad jednom u tami na hodniku pane, udari se u lakat, mala ozleda izrodi se u vrbanac i za tri ga sedmice srva. „Premda više nije umio razlikovati dana u sedmici, napokon ni dana od noći, ipak par dana prije smrti nekoliko puta uskliknu: Ponedjeljak, ponedjeljak“ (Montag, Montag!) ko da je slutio, da će taj dan zaklopiti umorne vjeđe.) I doista u ponedjeljak, proviđen svetotajstvima, uz molitvu redovničke braće, predade duh svoj Stvoritelju – 3. siječnja g. 1921. Bila mu je 87. godina života, 66. redovništva, 59. misništva, 38. provedena u Travniku.

(…)

    Sprovod milog pokojnika dne 5. siječnja bio je vrlo svečan: nadgrobno slovo fra I v e  M a r k o v i ć a  dirljivo; ali grob čedan i prečedan. Pokrenula se istina akcija, da se vele zaslužnom o. Brandisu prinosima njegovih štovatelja podigne dostojan nadgrobni spomenik, ali teška poratna vremena nijesu to dala izvesti. Nadamo se, da će ovaj, makar i skromni životopis bolje ovjekovječiti njegovu svijetlu uspomenu nego spomenik od hladnog kamena.

Broj pregleda: 3283