U Auli KŠC-a „Petar Barbarić“ sve djelatnike pjesmom je dočekao don Jakov Kajinić, započevši tako duhovnu obnovu za mjesec studeni.

U uvodu je naveo tri stavke koje su važne da bismo imali dobro duhovno iskustvo. Prvo; važno je na duhovnu obnovu ući čitavim bićem, cijelim svojim JA. Zatim, biti nasamo s Bogom. Samo Bog i JA te na koncu, izići novi, OBNOVELJENI.

U ovo vrijeme nalazimo se na završetku crkvene godine. Stoga, razmišljamo o kraju, o posljednjim vremenima. Vrijeme je to neke unutarnje revizije, kada i sebe trebamo pitati kakvi bismo voljeli biti kada dodjemo pred lice Stvoritelja. Što bih volio da Mu mogu reći?

• Bože, izvršio sam životni svoj zadatak.
• Bože, nisam u stanju smrtnoga grijeha što me udaljava od Tebe.
• Bože, u miru sam s ljudima. Nisam srdit ni na koga.

A budući da smo mi u našem Centru zajednica, trebamo se truditi živjeti to zajedništvo koje je ogleda u zajedničkom stanovanju, blagovanju i razgovoru. Ništa od toga pak nije samo po sebi savršeno ako nema Božjega duha. Jer od Duha se živi, a ne samo od kruha.

Zajedništvo je jako važno, a neprijatelj mu je OHOLOST. Lijek za oholost je PONIZNOST, a tome nas uči sam naš Bog, otjelovljeni. Bespomoćno dijete,  a onda i mučenik na križu. Ovisio je o milosti majke kao mali i na sebe preuzeo teret grijeha čovječanstva. Sveti Josip, Isusov zemaljski otac, najponizniji je muškarac drevnog svijeta. Bez pogovora je prihvatio Božji plan i riječ, potpuno se i strpljivo predavši Njegovoj volji.

Oholost je dakle grijeh, poniznost i ponos prema svom dostojanstvu svi trebamo imati,  a zato se u ovo adventsko vrijeme najbolje ugledajmo na svetoga Josipa, malenog Isusa i Djevicu Majku.

Duhovna obnova don Jakova, naravno je završila pjesmom:

„Isuse, dotakni nam srca ti

Da se u nama ljubav probudi

Da nikome hladno ne bude

Da svatko ljubav dobije.“

Slava Ocu i Sinu i Duhu svetome.

Broj pregleda: 274