Planinarenje je aktivnost koja nam omogućava, uz ljepotu prirode i krajolika,

posjetiti najskrivenije i najljepše kutke svoje osobnosti i

shvatiti koliko nam malo treba dok nosimo ruksak na leđima.

Učenici sjemeništa i internata „Petar Barbarić“ u Travniku, njih šesnaestero, zajedno sa svojim odgajateljima boravili su na Makljenu od 7. do 9. studenog 2025. Ideja zajedničkog vikenda na planini bila je ostaviti svakodnevnicu iza sebe – daleko od užurbanog života i doživjeti mnoge čari i ljepote prirode.

Svježi zrak, jesenja kišica i magla, tišina planine, prirodne raznolikosti, fizički izazov i prekrasni vidici samo su dio staze koju smo neprimjetno i bez poteškoća prešli u subotu,       8. studenog. Staza je vodila od Ramske kuće na Makljenu prema Draševu i vidikovcu odakle se prostire prelijepi pogled na Ramsko jezero. Na tom putu svaki je korak nosio molitvu, svaka tišina bila je trenutak unutarnjeg mira, a svako zajedništvo znak radosti. Boravak u prirodi omogućio nam je zbližavanje sa sobom i prirodom što osigurava svojevrsni unutarnji mir i zadovoljstvo. Hodajući planinarskom stazom otkrivali smo kako nas upravo zajedništvo može povezati i osnažiti. Planinarenje je bila prilika i da se prisjetimo koliko je važno stati, čuti sebe i jedni druge, te u jednostavnosti pronaći snagu za nove dane. Iako smo taj dan pješačili oko 12 km, zbog male visinske razlike i relativno ugodnog terena za hodanje tura je bila prilično lagana i pogodna čak i za one sa relativno slabom kondicijom.

Nakon planinarenja, vraćamo se u Ramsku kuću gdje nastavljamo s vikend programom: molitva i sv. Misa, osobni-zajednički razgovori i druženja, pjesma i odmjeravanje znanja i vještina u društvenim igrama, kao i za pokoji izrečeni biser koji će se zasigurno pamtiti.

Prirodni ambijent Ramske kuće, jednostavni smještaj, nedostatak naviknutih udobnosti, zajednička briga i priprava objeda bili su izazovi koji mnogi od nas nemamo priliku svakodnevno ili često doživjeti. Uz duhovne poticaje koje su pripremili odgajatelji, bila je ovo prigoda i ponuda zaviriti u svoj život, preispitati svoj odnos sa samim sobom, s drugima, sa svim stvorenim, a napose sa Stvoriteljem. Okosnica svih naših propitivanja bila su pitanja: je li moj život zahvala ili mrmljanje na sve i svakoga, pa i na same sebe? Dopuštam li sebi samom, drugima oko sebe – sličnima ali i različitima, dopuštam li darovanoj prirodi da osobno ispisujem životnu Pjesmu stvorenja kao što ju je ispisao prije 800 godina sv. Franjo Asiški?  

Ostavili smo za sobom brige i terete svakodnevice, a ponijeli osjećaj mira, vjere i zahvalnosti. Vratili smo se možda fizički umorni ali duhom odmorni, kao i sa fotografijama i uspomenama naslova sve je dar. Što doista nosimo iz vikenda na Makljenu najbolje ćemo znati ako budemo pohranili sve događaje, brižno čuvali uspomene i o njima prebirali u svome srcu te se jačali i napunjali mudrošću i milošću Božjom.

Broj pregleda: 325