Dana 9. prosinca prigodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije učenici Gimnazije Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” u pratnji direktorice Ivane Ćurčić i tajnice Anite Augustinović nazočili dodjeli nagrada u prostorijama Mješovite srednje škole “Travnik”. U literarno i likovno natjecanje za učenike srednjih škola na području općine Travnik, u organizaciji Općine Travnik, mladi su, kroz razmišljanja o korupciji, nastojali osvijestiti važnosti borbe protiv nje te utjecaju koji korupcija ima na suvremeno društvo.

Naši učenici su se natjecali u obje kategorije i ostvarili zavidne rezultate. Marija Lujanović, učenica III.b odjela, osvojila je 1. mjesto u literarnom natječaju pod mentorstvom prof. Marine Heraković, a učenici I.b odjela Saška Karadžić i Marko Martinović, pod mentorstvom prof. Kristine Vidak, osvojili su 3. mjesto svojim stripom.

                Ponosni smo što osim dara pisanja i slikanjanaši učenici razumije i probleme s kojima se suočava suvremeno društvo.

Literarni rad:

Korupcija u očima djeteta

Odrasli uvijek kažu da vide što mi mladi radimo ili planiramo uraditi, a zaboravljaju da i mi vidimo što oni rade i čujemo što govore i da na njihovom primjeru učimo. Svakodnevno osim roditelja gledamo i poznate političare, gospodarstvenike, slušamo o ovoj ili onoj aferi, o zviždačima, o mitu i korupciji…

Dok položimo vozački ispit, već znamo da se u prekršaju možemo “dogovoriti”, kod pojedinih liječnika ne možemo otići, a da im ne “pružimo nešto”, već znamo da netko može učiniti što god želi i da će proći nekažnjeno, a netko će biti kažnjen i za sitnicu. I naravno da nas to ljuti i kad se usprotivimo, kažu nam da smo mladi, da ne razumijemo kako svijet funkcionira, da se ne bunimo jer se nas ne tiče i da gledamo svoja posla. Zaboravljaju da će nas se ticati za koju godinu, da će nas možda njihovi postupci koštati kad budemo odrasli. Onda još u svemu tome bivaju iznenađeni masovnim odlaskom nas mladih u inozemstvo gdje nam se zapravo pružaju bolji uvjeti života, gdje nam se nude nove mogućnosti i prilike i gdje ćemo zapravo moći ostvariti i postići ono što želimo u životu. Svjesni toga, današnje vlasti ne poduzimaju ništa da se to promijeni, nego dozvoljavaju odlazak, bolje rečeno, drže vrata otvorenima, tim mladim intelektualcima koji će sutra unaprjeđivati drugu zemlju umjesto svoju. Tužno je čuti da ćeš zbog “boljeg sutra” morati napustiti svoj rodni kraj, napustiti roditelje i prijatelje jer drugi ljudi nisu spremni odrađivati svoj posao onako kako bi trebalo. Možda nikad neću razumjeti što je nagnalo ljude na takav stav i ponašanje, ali uvijek se govorilo da se dadne čovjeku vlast da bi se vidjelo kakav je čovjek. No kako znati kome trebamo povjeriti tu vlast kada ljudi i u našim privatnim životima neprestano žive pod maskama. Mladima je pred očima Orwelov citati: “Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih.” i oni ne žele biti jednaki, ali ni jednakiji.

Možda nam je ovakav život i davno ispisan, ali zar mi nismo ljudi novog doba koji možemo mijenjati povijest? Ljudi koji mogu pomjerati granice? Kako bismo mijenjali svijet, trebamo prvo mijenjati sebe, činiti po savjesti, a ne po naučenom od prethodnih generacija.

Učenica Marija Lujanović, III.b

 KŠC “Petar Barbarić” – Gimnazija Travnik

Mentorica Marina Heraković

Broj pregleda: 1145