Na svečanosti održanoj povodom 20. Šopovih dana na Plivi u organizaciji HKD Napredak u Jajcu, proglašeni su pobjednici i uručene nagrade za najbolje pristigle literarne radove.

U kategoriji osnovnih škola 1. mjesto osvojio je učenik petog razreda našeg Centra  Ivan Čović, pod mentorstvom učiteljice Anite Martinović.

Ivan Čović je napisao literarni rad pod nazivom ,,Prijatelju moj” u kojemu je iskazao ljubav prema domovini.

Čestitamo našem Ivanu na ovoj odličnoj priči i prvom mjestu. Ponosni smo na svaki uspjeh naših učenika posebno ovih koji su osvojeni izvan naše škole.

Anita Martinović

 

Najbolji rad:

PRIJATELJU MOJ

Imam prijatelja koji je rođen u Jajcu. Često mi je pričao o ljepotama toga grada. U očima mu se vidjela ljubav prema tom gradu, pogotovo kada bi rekao: ,,To je najljepši grad na svijetu.” Ali jednoga dana, ne njegovom željom, njegovi roditelji ga odvedoše u tuđi svijet. Njegove oči tada nisu sjale, u njima se vidjela tuga, a kapljice suza su se slijevale niz lice. Svoj rodni grad smjestio je u svoje nevino , dječje srce i krenuo za željama svojih roditelja. Često smo se čuli telefonom. On je uvijek tugovao za svojim gradom, za svojim prijateljima, za svojim djedom i bakom.

Kada sam bio na raspustu, zamolih roditelje da posjetim Markovog djeda i baku i da vidim te ljepote o kojima mi priča . Nikada neću zaboraviti kakvu su nam dobrodošlicu pripremili ti dobri ljudi. Oni su u meni vidjeli svoga Marka. Baka me stavila  u krilo i nježno milovala. Naslonila je lice na moju glavu, a njene suze su natapale moju kosu. Drhtavim glasom mi je pričala o svom Marku, o svom unuku za kojega su mislili da nikada neće otići , da će ostati uz njih u rodnom domu,  u svome gradu. Markov djed je predložio da sa njim obiđem taj grad, taj raj na zemlji. Taj grad koji je smješten na obalama dviju rijeka Plive i Vrbasa. Grad u kojem su kako on kaže vladali kraljevi i carevi . Obišli smo male vodenice na Plivi, u kojima je on žito mlio. Pričao mi je priču o vilama koje su se kupale u brzacima ispred vodenice. Išli smo na Plivsko jezero koje je prelijepo. Na kraju smo otišli na vodopad koji se nalazio u centru grada. Marko mi je često govorio da je to najljepši vodopad na svijetu .

Stojeći ispod vodopada, slušajući njegov šum, gledajući u njegovu pjenu, u mašti sam vidio duge kose vila o kojima mi je pričao Markov djed, kao da su se obavijene svojom dugom,srebrenom kosom spuštale niz vodopad u Vrbas. Ploveći dalje ususret mladom mlinaru koji se zaljubio u jednu od njih. Iz maštanja su me trgnule kapljice vode sa vodopada koje su udarale po mom licu. Vratio sam se u stvarnost. Pomislih:,, Zašto ti ljudi napuštaju svoja ognjišta i  njihovi roditelji? Vratite se! Ne idite! Ne ostavljajte svoj rodni kraj! U vašem rodnom kraju najljepše sunce grije, najljepše ptice pjevaju, najslađa se voda pije. Marko, vrati se svome djedu i baki. Vrati se u svoje gnijezdo. Vrati se u raj na zemlji. Neka tvoji roditelji svuda krenu za tvojim željama i bit ćete svi sretni. Sreća i ljubav su najveće bogatstvo na svijetu.”

Autor:

IVAN ČOVIĆ  V.a

Broj pregleda: 6876