Petkom iz povijesti 7.5.2021. (Uređuje Marija Marić)

Franjo Ksaverije Slavić, bio je prvi generalni prefekt i rektor Nadbiskupske gimnazije u Travniku od 1887 do 1893.

Ostao je upamćen kao vrlo sposoban, strog i pravedan rektor i odgajatelj. Za svoga mandata opremio je sjemenišnu crkvu, školu i osnovao brojne sekcije u kojima su učenici mogli iskazivati svoj umjetnički talent.

O njegovom životu i radu čitajte u današnjoj rubrici „Petkom iz povijesti“.

Franjo Ksav. Slavić D. I.

(1847, – 1909.; u Travniku 1882. – 1899.;  1908, – 1909.)

(K. Z. D. I.)

    Franjo Ksaverije Slavić bijaše sin čestitog slovenskog seljaka iz župe sv. Križa kod Ljutomera. Oca zarana izgubi. Pobožna majka živo je željela i mnogo molila, da se mlađi sin, njezin Francek, posveti službi oltara. Zato ga dala na gimnaziju u osam sati udaljeni Maribor. Sjemeništa još nije bilo, te je Franc stanovao u privatnoj kući. Već kao mladić je vrlo ozbiljan. Malo bi govorio, a kod kuće je najvolio biti sam za se.

(…)

    U višem tečaju gimnazije samo jednog semestra nije bio prvi. Iza odlične mature stupi u bogosloviju u štajerskom Gracu. Ali ne prođu ni tri mjeseca, a daroviti se mladić odreče svih svjetskih nada, za uvijek se oprosti s majkom, te ode u Isusovce.

(…)

    I već je sa sjajnim uspjehom bio položio doktorat, već se pripravljao za profesuru, gdje bi, nema sumnje, bio stekao glasovito ime kao učenjak – kadli ga poglavari g. 1882. poslaše u Bosnu. S Bogom, sveučilište, za uvijek!

   Upravo se tada radilo oko uređenja hijerarhije u Bosni. S ministarstvima je već bilo uglavljeno, da će se odmah podići u Travniku dječačko sjemenište, a u Sarajevu centrala bogoslovija. O. Slavić će biti u njoj prvi profesor. Dok ne dođu travnički seminarci, polazit će je franjevački klerici.

(…)

    No Franjevci odustaše od te namjere, da šalju svoje klerike u nadbiskupsku bogosloviju, pa se i o. Slavić iza kojih sedam mjeseci preseli u Travnik. Zamijeni visoke sveučilišne nauke s gimnazijskim. Skromni, poslušni redovnik bio je s tim posve zadovoljan. Nije više pomislio ni na sveučilište ni uopće na bogoslovsku katedru. U Travniku je postao prvi generalni prefekt, profesor hrvatskog i klasičnih jezika, a iza 5 godina i prvim (1887.) rektorom.

Po dolasku u Travnik, o. Slavić je uspio opremiti sjemenišnu crkvu, postaviti zvona, orgulje, klupe, slike… Bio je vješt upravitelj, koji je tražio rad i red.

(…)

   Da se u đački život ne bi uvukla monotonija i dosada, pobrinu se za razne duševne pobude i zabave. God. 1889. uvede se u sjemeništu Marijina kongregacija. Pjevanje se u velike gojilo. God. 1891. odazva se o. Slavić želji mag. Vajca, te mu kupi glazbala, i domala orila se Travnikom gorom i dolom sad pobožna, sad vesela svirka gimnazijske glazbe. Uz dosadašnje svečane, većinom pjesničke akademije pomalo se javljale i predstave. Na Božić 1892. prikazivala se prva ozbiljna drama „Sv. Lovrinac“.

(…)

   Premda se o. Slavić kao vrstan ekonom držao granica mogućnosti, bio je ipak vrlo darežljiv dobrotvor. Primio bi po kojega seminarca besplatno i preko broja. Oskudnim vanjskim đacima bi davao koštu, odijelo, knjige; podupirao i muslimanske gimnazijalce.

(…)

   Iza 6 godina rektorata ostao je o. Slavić još 6 god. u Travniku kao profesor i operarius. Zatim bi (1899.) premješten u S a r a j e v o, gdje je punih 9 god. ravnao bogoslovskim sjemeništem. 

(…)

    Godine 1908. bi opet poslan u Travnik kao ministar i prokurator, da svojom vještinom i iskustvom pomogne novom rektoru o. K u j u n dž i ć u, kako će zavod izbaviti iz financijskih neprilika, nastalih od sve veće skupoće i od prevelike darežljivosti prijašnjega rektora o. Hoffera.

    Opraštajući se sa znancima u Sarajevu veselo se šalio: „Ostavit ću svoje kosti na Bojni“ (tj na travničkom groblju). No videći krepka, nikad bolesna starca, nije nitko ni pomislio, da će se njegova slutnja već iza pola godine obistiniti. Uhvati ga groznica. On se šalio s njom, ali nije ona s njime, već ga za malo dana srvala, te je preminuo 2. ožujka 1909., u 62. godini života.

Broj pregleda: 4376

Pročitaj više

SUSTAV KATOLIČKIH ŠKOLA ZA EUROPU

Naša škola je jedna od gimnazija u Bosni i Hercegovini koje se nalaze u Sustavu Katoličkih školskih centara – Škola za Europu.