TU NEBO DIVNO SE MODRI, A SUNCE SMJEŠKA

     Bijaše to jednog divnog ljetnog i sunčanog dana  na prostranoj livadi koja se proteže ispred moje kuće. Prostrano kućno dvorište krasi ta livada u svako doba dana jer na njoj rastu mnogi cvjetovi raznih boja.

     Jednoga dana dok sam sjedila u kući, između četiri zida, odlučila sam izaći van.  No, kako nikoga nije bilo, ubrzo sam se vratila ne pomišljajući ponovo izaći. Moja majka zelenih očiju, nježnih ruku i divne smeđe, kratke kose primijetila je koliko mi je dosadno. Tada je odlučila odvojiti malo vremena za mene. Povela me je za ruku i izašle smo na zelenu livadu ukrašenom raznobojnim cvijećem. Uvijek me je zanimalo kako napraviti vijenac od cvijeća i tog popodneva mi je majka pokazala kako. Ja sam brala sitno poljsko cvijeće, a majka mi je pokazivala kako ga najbolje napraviti. Kada smo napravile vijenac, stavila je taj divan vijenac cvijeća na moju glavu. O  kako sam bila ponosna i presretna. Nastavile smo se igrati i uživati u tim trenutcima. Bila sam vesela i razigrana toga dana na toj zelenoj prostranoj livadi gdje se nebo divno modri, a žuto sunce smješka.

     Kad sam ušla u kuću,  zaspala sam umorna od trčanja po livadi. Nakon toga majka je više vremena odvajala za mene.

                                                                    Anabela Jurčević 8. B

                                                                    KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik