OBASJANI SVJETLOM BOŽJIM

OBASJANI SVJETLOM BOŽJIM

 

Iz tame,  od rođenja,

čim smo oči otvorili

u svjetlost smo uronili.

I kad malim nožicama

prešli smo prag,

osjetili smo sunčev trag.

Ta topla i šarolika svjetlost

svih boja i danas je inspiracija moja.

I samo da je tri dana tama

 kako bi bilo nama?

Ali, Bog je naš spas

i čuje molitvu i naš glas!

Ne budimo previše ponositi,

nego ponizni,  puni milosti.

svjetlosti

svjetlosti

svjetlosti

      Darko Tusun 8. C

KŠC „Petar Barbarić“- Osnovna škola Travnik

 

RUKE KOJE POMAŽU

 

 

 

Najsjajnije svjetlo u najtamnijoj noći

neće tek tako proći.

Poznavati Boga moguće je samo s vjerom u sebi i

dok je ne nađeš, miran  nigdje biti nećeš.

Svjetlost je jedna, svjetiljki je mnogo,

na to moraš paziti strogo.

Ruke koje pomažu svetije su od usana koje samo mole

i zato sve što radiš, radi s puno volje.

Pomaži ljudima i ne čini gluposti

i bit ćeš obasjan Božjom svjetlosti.

Imaš anđela koji nikada  ne odlazi,

a život ponekad brzo prolazi.

Svjetla će biti i kada nastane tama,

i ovo ti  je samo kratko u crtama.

 

                                                                   Ana Markunović 9. C

                                                  KŠC „Petar Barbarić“- Osnovna škola Travnik

 

 

 

 

 

 

 

    PUT

 

 

Polako idem kroz pomalo trnoviti put,

a opet mi se čini kako je netko na mene ljut.

Trudim se prema svima biti bolja

jer je to ipak moja volja.

U pokušajima za brže i bolje

često se spustim još više dolje,

a kad se spustim, ja ne gubim nadu

jer će sve biti dobro,  budem uporna u radu.

Kada do jezera, ili  oceana dođem,

ja ga preplivam brzo i lako,

pa i prijateljima pokažem i kažem:

Eh, to ide tako.

 

 

                                                                                               

                                                           Marija Martinović 8. A

                                             KŠC „Petar Barbarić“ –Osnovna škola Travnik

 

 

 

 

 

 

 

 

Obasjana Božjom svjetlosti

 

 

Blistava svjetlost se spustila na mene,

nešto je brzo prošlo kroz moje vene.

Nešto sam učiniti htjela

pa sam učinila neka dobra djela.

Za mene to su bile male stvari,

a usput pomogla sam jednoj djevojčici Klari.

Pomogla sam prijateljima u školi,

iako ih nisu zanimali glagoli.

Učinila  sam sve što sam mogla

i nadam se da sam pomogla.

Uradila sam neke kreposti,

pa sam bila obasjana Božjom svjetlosti.

 

                                                            Gabrijela Bilavčić  9.c

                                         KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MOJ SVIJET

 

 

 Ljudi, znate, u svojoj glavi imam svoj mali svijet.

U njemu se nalaze meni najdraži ljudi

i raste samo moje omiljeno cvijeće.

I taj svijet je meni po volji.

U svom svijetu sam ponekad,

 samo ponekad, uvjeravam vas.

Samo ponekad ja se predam tom svijetu mašte.

Odigram scene koje bih htjela proživjeti

i u stvarnosti, moram priznati ludo se zabavim

i na taj način izbjegnem dosadu.

Možda i drugi imaju svoj mali svijet,

a možda se taj svijet skriva u nekoj njima dragoj osobi?

 

                                                                         

                                                             Marija Martinović 8. A

                                              KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Božić u mom kraju

 

 

Zima je.  Zamišljeno gledam kroz pomalo zamagljeni prozor. Gledam ukrašene kuće svjetiljkama i božićnim ukrasima. Čitavo selo svijetli kao Betlehem. Kasno je, no dječica neprestano trčkaraju  i sanjkaju se.  Na sredini sela okićen je veliki bor oko kojeg se tradicionalno iza ponoćke  okupe mještani  i ljudi koji dođu iz drugih zemalja. Tijekom prošlog rata, ali i nakon njega, neki su odselili iz sela i samo u vrijeme Božića dođu okrijepiti se čašicom toploga čaja ili vina ispod tog bora. Božićne pjesme odjeknu i zaplešu se razni plesovi. Svi se dobro zabave. No, naravno, šlag dolazi na kraju kada dođe Djed Božićnjak. Tu ulogu preuzme neki mladić iz sela koji poznaje sve mještane. Kada dijete dođe po svoj dar, on prvo pita za tetke, pa bake, djedove i tako unedogled.  A kada dobiješ na dar čokoladicu i dvije naranče, zapitaš se: „Pa Bože, tko još jede naranče na ovoj hladnoći?“   Tu noć zvijezde na nebu imaju poseban sjaj. Samo tu noć može se vidjeti  ogromna zvjezdana čarolija koja obasjava nebo. Jedva čekam doći kući kasno jer mi roditelji samo na Badnju večer  to dozvoljavaju. Već vidim kako, kao i svake godine, odlazim kod bake čuti njene  priče o nekadašnjim proslavama i božićnim običajima koje uvijek imaju isti početak: „U moje vrijeme to nije bilo kao danas…“ Nakon ugodnog razgovora uslijedit će obiteljska molitva i zajednički objed, a nakon krunice pogledat ću što je ispod borića. Uobičajeno bi bilo  dobiti šibu  i par bakinih bombončića. Tko zna? Čini mi se da je nova majica u maminom ormaru moje veličine.

 

 

                                                                 Jelena Dujić 8. A

                                                KŠC „Petar Barbarić“ –Osnovna škola Travnik

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obasjani svjetlom Božjim

 

 

 

Probudivši se dok još ni zora nije svanula

prvim sam pogledom kroz prozor  osjetila posebnu čar i ljepotu

koju iz godine u godinu osjećam na blagdan Božića.

 

Kroz adventsko vrijeme redovno se pohode zornice,

ali božićna zornica je posebna.

Počinje ranom zorom

dok su još blještave zvjezdice

raspršene po nebu,

a veliki sjajni mjesec

posipa božićnu svjetlost

na zemlju.

Snijeg škripi

dok gazimo po njemu u jednakom ritmu.

Mirisi kolača šire se gučogorskom

snježnom  bijelom stazom.

 

 

 

 

 

 

 

 

Svijetle ledenice, božićni nakit na ogradama i drvećima.

Ukrasili su ljudi svoje domove

kako bi iskazali svjetlost i radost Božića.

 

Odjekuju zvona sa zvonika

ponosne kamene crkve

radosno  griju dušu.

 

Osmijesi su na licima, a dječica veselo

 trčkaraju u  čaroliji i radosti

obasjani svjetlom Božjim.

 

 

 

                                                               Anamarija Rajić 8. C        

                                             KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Svjetlost  Božja

 

 

Svjetlost Božja nije tama

to je ljubav nama dana,

to je cvjetić neubrani,

to je krilo što nas brani.

Malo dalje je od neba,

ona vodi nas gdje treba.

Ona nas od zla štiti

prema njoj svaki čovjek hiti.

Obasjan svjetlom Božjim

svatko od nas treba biti.

 

 

                                                                      Mia Kepić  8. C         

                                                  KŠC „Petar Barbarić“ –Osnovna škola Travnik