O Školi

Nakon više stoljeća turske okupacije Bosne i teškog perioda za njene stanovnike i katoličku Crkvu, 1878 g. Austrougarska monarhija dobiva mandat za uspostavu svoje vlasti na ovom području. S dolaskom nove vlasti otvaraju se mogućnosti za obnovu redovite crkvene hijerarhije u Bosni
i Hercegovini. Kao prvi Vrhbosanski nadbiskup imenovan je dr. Josip Stadler, kojega je čekala veoma teška zadaća: podizanja nove biskupije. Jedan od mnogih problema s kojima se suočio bila je i potreba za osnivanjem ustanova koje će se baviti odgojem budućih svećeničkih kandidata. Kao mjesto izgradnje budućeg dječačkog sjemeništa izabran je Travnik koji je i u periodu turske okupacije bio središte katolika u Bosni. Nakon mnogo nevolja i financijskih poteškoća počela je s radom 9. siječnja 1882. Nadbiskupska gimnazija u Travniku koja je u to vrijeme još uvijek okupljala samo vanjske učenike. Taj mali broj izabranih učenika bio je poučavan u hrvatskom jeziku, katekizmu, biblijskoj povijesti, zemljopisu, računanju i njemačkom jeziku, te krasopisu latinicom i goticom. 8. travnja tiho je i bez velike najave posvećen kamen temeljac buduće zgrade koja će odgajati svećeničke kandidate. Unatoč mnogim financijskim nevoljama, do 1888. godine zgrada je većim dijelom dovršena, a upravu nad gimnazijom i sjemeništem nadbiskup Stadler je povjerio isusovačkom redu.

Vremenom se zgrada još više razvijala, unutar samog objekta posvećene su tri kapele, a radilo se i na poboljšanju mogućnosti za stjecanje znanja te su tako otvoreni: prirodopisni i fizikalni kabinet, kemijski laboratorij, te na kraju i arheološki muzej. Broj učenika je svake godine rastao. Pored kandidata koji su bili katolici u Nadbiskupsku gimnaziju su primani i učenici drugih vjeroispovijesti kao izvanjski učenici. Glavna je zadaća zavoda kroz godine bila odgoj svećeničkog pomlatka te je i unutar škole morala biti uspostavljena hijerarhija. Na čelu zavoda nalazio se rektor, a njegova desna ruka u upravi internatom bio je generalni prefekt. Iz tog su zavoda izašle generacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, i to svećenika i akademika raznih struka, koji postadoše stožer hrvatske inteligencije u Bosni i Hercegovini.

Nakon Drugog svjetskog rata travničko sjemenište je raseljeno, a sjemeništarci rastjerani. Privremeni dom našli su u zadarskom sjemeništu Zmajević odakle su izašle generacije maturanata iz Vrhbosanske nadbiskupije, od kojih je veliki broj završio sarajevsku bogosloviju i već su zaređeni svećenici. Iza rata je Velika gimnazija konfiscirana, i u njoj su kroz
54 godine bile različite srednje škole.

DANAS: Godine 1998. odlučeno je da se obnovi nadbiskupsko sjemenište u Travniku, kojemu je priključen i novoosnovani Katolički školski centar »Petar Barbarić». Nakon velikih problema i borbe za povrat zgrade, od 1999. godine travničko je sjemenište ponovno otvoreno na mjestu na kojem ga je i utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler, ali cijela sjemenišna zgrada još uvijek nije vraćena vlasniku.

Katolički školski centar ima ime po najznačajnijem učeniku Velike travničke gimnazije, sluzi Božjem Petru Barbariću, koji se ovdje školovao i umro na glasu svetosti dana 15. travnja 1897. godine. Taj datum slavi se kao Dan škole. God. 1935. zemni su mu ostaci s gradskog groblja Bojna, doneseni u sjemenišnu crkvu i tu se razvila prava pobožnost prema njemu. Nažalost njegovo tijelo je nakon 1944. god. zakopano u blato i zazidano kako bi ga se sakrilo od naroda. Prilikom obnove dijela Gimnazije kojeg koristimo, ono je pronađeno, a oko njegova groba skupljaju se učenici i narod na molitvu.

Više informacija o našem Zavodu, u kojem djeluje sjemenište, internat, osnovna škola i gimnazija možete pronaći u slijedećim izdanjima:
Travnička spomenica
1882-1932
Travnička spomenica na 25. godišnjicu Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa i Velike gimnazije Sjemenišna crkva u Travniku - Crkva mladih i za mlade Izvješća za školske godine 1941.-42., 1942.-43. i 1943.-44.