-
KŠC "Petar Barbarić"
- O Školi
- O internatu
- Djelatnici
- Kalendar rada
- Nastavni plan
- Statistika
- Petar Barbarić
- Utemeljitelji
- Prirodoslovni, profesorski i muzejski rad te lik i djelo o. Erika Brandisa DI
- Arhitektura i slikarstvo u gimnaziji u Travniku
- Pjevanje i sviranje u Nadbiskupskoj gimnaziji i sjemeništu u Travniku
- Travnički holokaust
- Moja sjećanja na travničko sjemenište i gimnaziju - Anto Paradžik
- Sjemenište
- Galerije
- Kontakti
- Roditeljski kutak
- Školski kalendar
I JOŠ UVIJEK
Stoji neki mladić nekoliko metara od mene. Izgleda tužno i shrvana. Mislim kako nema neki poseban razlog za njegovu tugu, ali ovo tmurno vrijeme tako loše utiče na ljude. I nije ti on jedini takav.
Razgledam oko sebe i primjećujem kako su svi isti pa čak i onaj dječak u kojeg je pola mojih prijateljica zaljubljeno do ušiju, onaj koji sve nasmijava, smeđih očiju i iste takve kose. Dječak koji će se možda prepoznati kad bude ovo čitao. I on je danas takav, bezvoljan. I onda se zapitah. Kakva li sam ja? Počela sam najiskrenije što sam mogla pa ću tako i nastaviti. I ja sam ista kao i on, samo što to nisam primijetila dok se nisam osvrnula oko sebe. Pogledam u svoje napisane pokušaje u pronalasku pravih riječi samo za jedan stih, a zatim u one koji za to uopće ne mare. Kao što zraka sunca izbije shvatih kako je svaki čovjek „kovač svoje sreće“. Pa tko će ti je drugi prepoznati i dati je? Nasmiješih se prijateljima u učionici i pogledam Travnik kojeg i tmurnog jako volim.
Pronašla sam sreću koja se u malim trenutcima i stvarima krije. Onu sreću za koju sam nekoliko časaka prije bila sigurna da je nema i da je izmišljena. I još uvijek sam sretna jer sam shvatila kako nije potrebno biti savršen, drugačiji je sasvim dovoljno.
Marija Martinović 8. a
KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik
Kategorija:
Ostali članci
Stranice
- « prva
- ‹ prethodna
- …
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- …
- sljedeća ›
- zadnja »