Literarni radovi

OBASJANI SVJETLOM BOŽJIM

OBASJANI SVJETLOM BOŽJIM

 

Iz tame,  od rođenja,

čim smo oči otvorili

u svjetlost smo uronili.

I kad malim nožicama

prešli smo prag,

osjetili smo sunčev trag.

Ta topla i šarolika svjetlost

svih boja i danas je inspiracija moja.

I samo da je tri dana tama

 kako bi bilo nama?

Ali, Bog je naš spas

i čuje molitvu i naš glas!

Ne budimo previše ponositi,

nego ponizni,  puni milosti.

svjetlosti

svjetlosti

svjetlosti

U ZAGRLJAJU

Zaurlaše iglice s visokoga bora

te zatrepere druge sa susjednoga bora.

Zagrljene grane zahukaše

i u istom ritmu plesaše.

Doletješe dvije ptičice

i svoj ljubavni pjev započeše.

Leptiri od cvijeta do cvijeta

svoj razigrani let nastaviše.

Potočić zažubori i primi ručice djeteta malog

u zagrljaj radoznali.

Začuvši poznati glas

udalji se dijete od potoka

i potrča svojoj majci u zagrljaj mili.

 

Margareta Pitić 8.c

KŠC „Petar Barbarić“ – OŠ Travnik

I JOŠ UVIJEK

       Stoji neki mladić nekoliko metara od mene. Izgleda tužno i shrvana. Mislim kako nema neki poseban razlog za njegovu tugu, ali ovo tmurno vrijeme tako loše utiče na ljude. I nije ti on jedini takav.

DRAŽESNA VILA

            Jednog kišnog dana dok su kapljice kiše stvarale tužan zvuk koji sliči šuštanju lišća, bila sam kod svoje bake. Uočivši kako mi je dosadno odlučila mi je ispričati priču koju je nazvala „Dražesna vila“I priča je lijepo tekla .

POTREBNIJE

    Polako i sigurno ovaj svijet ide u propast. Živoga pokopaju, poštenoga prevare, lošega uzdižu i Boga zaboravljaju. Razmišljamo samo o sebi,  kako napraviti bolje sebi pa i po cijeni drugoga. Zašto da drugome bude dobro kada sam ja u problemu? U zabludi smo.

BIJELA SOBA

     Najljepše mjesto na kojem sam bila nalazi se prilično daleko, ali ipak blizu. Skriveno je od ostale civilizacije, nema dodira s drugim ljudima. Kad sam sama,  razmišljam kako sam na tom mjestu, zamišljam život bez okrutnih ljudi, elektronike, bez ičega, samo ja i moja Bijela soba.

MAGLA

Magla drugima izgleda dosadna, meni se čini drugačija, fantastična. Isprva ne vidim ništa i što se više približavam vidim više što je unutar nje. Magla je poput nekih ljudi koji mi se učine nedostižnim i pomalo dosadnim.  Što ih više upoznajem i približavam im se,  otkrivam više toga što se nalazi unutar njih. U tren oka postanu mi dragi.  Nisu više dosadni jer sam otkrila mnogo toga o njima što nisam znala. Dolazi automobil. Ne vidim ga, samo ga čujem i shvaćam kako se trebam pomaknuti. Poput slijepca sam i ne smeta mi to.

TU NEBO DIVNO SE MODRI, A SUNCE SMJEŠKA

     Bijaše to jednog divnog ljetnog i sunčanog dana  na prostranoj livadi koja se proteže ispred moje kuće. Prostrano kućno dvorište krasi ta livada u svako doba dana jer na njoj rastu mnogi cvjetovi raznih boja.

SJESTI I UČITI

Pravopis je teška stvar,

ali kada ga svladaš, to je posebna čar.

Treba samo sjesti i učiti,        

treba se malo i namučiti.

Na početku rečenice veliko slovo ide

i onda se rečenice svima svide.

Na završetku rečenice se ponekada i upitnik nađe

kada pomislimo kako nam tonu sve lađe.

 

              

 Monika Bošnjak 8. b

KŠC „Petar Barbarić“ Travnik    

ZVIJEZDA

Noć je pala

na nebu svjetluca zvijezda mala.

Ona je žute boje,

i ispunjava želje moje.

A kad zvijezde na nebu nema,

kiša se sprema.

 

Monika Bošnjak 8.B

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

RUŽA

 U raju ruža gdje se svakom mir pruža

stoji ruža jako mala,  sav svoj trud je dala.

Narasti ona želi, a djevojčica joj veli:

Kad se s juga vrate laste, tvoja ljepota će da cvate.

 

                                                                  Monika Bošnjak 8. B

                                                                 KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

ČOVJEK

          Šetala sam Travnikom  jednog sunčanog dana  osjećajući se divno. Mislila sam kako mi dan ne može pokvariti nitko i ništa. O, da, pogriješila sam…   Opazivši jednog siromaha, osjetila sam kao da se u meni nešto preokrenulo naglo. Po prvi put sam, na neki čudan način, osjetila tugu,  tuđu tugu.

PAR OTKUCAJA SRCA

     Oko uskog puta i posutog komadićima suhog lišća pucketale su grančice pod kozjim nogama šumske vile. U visine su se protezale sive grane, vjeveričji putovi.

SUMRAK

     Jesenji sumrak je kao čarolija. Lišće je raznih boja a sumrak pojačava tu ljepotu. Pod sivom masom stijena gledam grad Travnik. Izgleda kao da je vilinski prah pao po njemu, a planine ga obavijaju grleći ga svojim snažnim rukama. Kuće se čine izgubljene, daleke, samo poneka zgrada stoji uspravno poput svijeće. Kako sunce još uvijek stoji u kutu neba, daje dodatni sjaj ljepoti pred mojim očima.

TRAVNIČKI JESENJI SUTON

     Negdje na sredini planeta, između velikih država, na križanju nekada glavnih ratnih cesta kao izbijen iz zemlje, nalazi se gradić s čarobnim zalaskom sunca, a ipak tako neprimjetan, Travnik.

Stranice

Više informacija o našem Zavodu, u kojem djeluje sjemenište, internat, osnovna škola i gimnazija možete pronaći u slijedećim izdanjima:
Travnička spomenica
1882-1932
Travnička spomenica na 25. godišnjicu Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa i Velike gimnazije Sjemenišna crkva u Travniku - Crkva mladih i za mlade Izvješća za školske godine 1941.-42., 1942.-43. i 1943.-44.
Subscribe to RSS - Literarni radovi